3/3/2023
KAO PRAVI FUTBALERI
No items found.

BOROVO, 16.-19.3.2023.

Što je to slobodno vrijeme?

Gobleni, trauma, Ivanka.

Utopija.

Bazeni, teniski tereni, kino, aerodrom, živa muzika.

Bata nije dozvolio izgraditi crkvu.

Nakon dobra rada, dobra zabava!

Sve slavenski bal!

Nema tvornice, nema proizvodnje, samo trgovine i kafići, trošiš novac kojeg nemaš gdje zaraditi!

Trudbenik, kombinat.

Kaučuk.

Rad na traci, rad na normu.

Norma se mora ispuniti.

Karte za Belot.

Maksim Gorki.

Radio amateri.

Uporedo sa borbom za izvršenje plana, založimo se svi da bismo u ovoj godini što više poboljšali kvalitetu naših proizvoda.

Disciplinu u gumari moramo očvrsnuti!

Mi smo dužni da potrošaču damo ispravnu obuću.

...

Loš primjer.

Kartonaža, gumara, poli, rezači, restlovi, pekare, prosvjedi.

Na Drini ćuprija.

Krajnje je vrijeme.

Društvena igra ili kocka?

Kuglanje na žnoru.

Preko meraje.

Jednodomke, dvodomke, soliteri za samce.

RIO!

Bernard Vukas.

Noli turbare circulos meos.

BOROVO, 8.-14.5.2023.

Djeca su ponos svojih roditelja, ali ima i takvih roditelja koji se ne brinu o svojoj djeci, tako da i pored svih zabrana možemo vidjeti kako se igra nogomet po parkovima pa i ispred samog Radničkog doma.

Čavli se mogu dobro zabiti i u tvrdo drvo ako se prethodno namažu sapunom. Jednostavan i lak način koji mnogo pomaže. Probajte ga.

I letimičan pogled na izložbu morao nas je razočarati, jer onog osnovnog, što smo očekivali od slikara, koji žive i rade godinama u našoj sredini, nije bilo. Nije bilo ni traga života, naše stvarnosti.

Borovo, 15. augusta 1969.

USUSRET ŽIVOTU

I ne zaradim baš mnogo na tom poslu, samo oko 470 dinara mjesečno.

– Kako rasporediš tu svoju ne baš zavidnu zaradu?

– Sve dajem roditeljima, oni još uvijek imaju više iskustva da spoje „kraj s krajem“. Oboje su zaposleni, naučili su s dinarom brigu brinuti.

– Kakvi su stvoji mladalački planovi?

– Najprije, realnost. Polukvalificirana sam gumarka. Zadatak kvalifikacija. Položila bih i državni ispit, da to bude zaista priznato.

– Znači, još uvijek nezadovoljna?

– Naravno, čovjek mora biti takav. Ma, sve je to dobro, samo ti radni uslovi?

– Život je pred tobom… misliš da je tako?

– Da. Kakav će biti zavisit će prije svega od mene same.


Jelka Petrović*. Radni staž: 15 radnih dana. Kako ta tiha, i previše ozbiljna, djevojka „starta“ u život? U novoj obućarskoj radionici, uz automatiku, stala je uz bok starijih iskusnih radnica.

– Može li već plan, nakon prvih radnih dana?

– Da, ide. Šest stotina pari za osam sati. Opšivam jezike. Uostalom imam ja već nekog radnog iskustva, tek sam nedavno izašla iz školske klupe prvog stupnja obućarske tehničke škole.

– Znaš li koliko ćeš zaraditi?

– Ne znam. Tko bi mi to rekao. Još nisam niti dinara dobila. Važno je da se radi, stići će i prva zarada.

– Kuda s prvom zaradom?

– Mama je već rekla svoje, pa kako bih i ja znala raspodjeliti taj dinar? Neka se malo priviknem…

– I što dalje? Da li je ovo sada sve?

– Još moram pokušati vanredno, da postanem obućarski tehničar. Svaki čovjek ima cilj, ja bih željela i dalje.

– Da pitamo: da li si zadovoljna ili nezadovoljna?

– Jako malo sam stekla iskustva da bih mogla znati šta je to zadovoljstvo i nezadovoljstvo.

*mama

PLAVE-BELE 1:0

Sa velikom znatiželjom iščekivan je nastup žena-futbalera. I one su nastupile. Propisno odevene: dresovi, kopačke, dokolenice – kao pravi futbaleri.

Ja sam se setio mojih mladih dana, kada sam počeo da „pikam“ loptu, i morao sam da priznam da ove žene koje su početnice to čine mnogo spretnije nego što smo mi to činili.

Mnogi, pa i posle ove utakmice, tvrde da nogomet nije sport za žene. Ja sam ubeđen u protivno. Verujem da će naše borovske futbalerke ako budu nastavile vredno da treniraju danas-sutra igrati vrlo dobar futbal i da se u pogledu tehnike i smisla za kombinatorni rad neće morati da stide svojih mnogih muških drugova. O samom toku igre koja je trajala 2x15 minuta teško je nešto reći. Plave su bile veštije i nadmoćnije i njihova pobeda je zaslužena. Gol je postigla Cica ili Mica, jer tamo se je teško snaći. Sve same Cice, Mice i Marije.

Ne znam hoće li mi budućnost dati za pravo ali ja verujem da će borovske žene-futbaleri uskoro imati mnogo podražavateljki.

U Borovu se jedno vrijeme prije rata njegovao i ženski nogomet! Mi nismo skloni obnavljanju te tradicije, pa ovaj snimak objavljujemo kurioziteta radi.

Razvoj umjetničke ideje i istraživanja Željka Beljana "Borovo: Restlovi" podržan je sredstvima Zaklade Kultura nova.

No items found.
KAO PRAVI FUTBALERI
No items found.

BOROVO, 16.-19.3.2023.

Što je to slobodno vrijeme?

Gobleni, trauma, Ivanka.

Utopija.

Bazeni, teniski tereni, kino, aerodrom, živa muzika.

Bata nije dozvolio izgraditi crkvu.

Nakon dobra rada, dobra zabava!

Sve slavenski bal!

Nema tvornice, nema proizvodnje, samo trgovine i kafići, trošiš novac kojeg nemaš gdje zaraditi!

Trudbenik, kombinat.

Kaučuk.

Rad na traci, rad na normu.

Norma se mora ispuniti.

Karte za Belot.

Maksim Gorki.

Radio amateri.

Uporedo sa borbom za izvršenje plana, založimo se svi da bismo u ovoj godini što više poboljšali kvalitetu naših proizvoda.

Disciplinu u gumari moramo očvrsnuti!

Mi smo dužni da potrošaču damo ispravnu obuću.

...

Loš primjer.

Kartonaža, gumara, poli, rezači, restlovi, pekare, prosvjedi.

Na Drini ćuprija.

Krajnje je vrijeme.

Društvena igra ili kocka?

Kuglanje na žnoru.

Preko meraje.

Jednodomke, dvodomke, soliteri za samce.

RIO!

Bernard Vukas.

Noli turbare circulos meos.

BOROVO, 8.-14.5.2023.

Djeca su ponos svojih roditelja, ali ima i takvih roditelja koji se ne brinu o svojoj djeci, tako da i pored svih zabrana možemo vidjeti kako se igra nogomet po parkovima pa i ispred samog Radničkog doma.

Čavli se mogu dobro zabiti i u tvrdo drvo ako se prethodno namažu sapunom. Jednostavan i lak način koji mnogo pomaže. Probajte ga.

I letimičan pogled na izložbu morao nas je razočarati, jer onog osnovnog, što smo očekivali od slikara, koji žive i rade godinama u našoj sredini, nije bilo. Nije bilo ni traga života, naše stvarnosti.

Borovo, 15. augusta 1969.

USUSRET ŽIVOTU

I ne zaradim baš mnogo na tom poslu, samo oko 470 dinara mjesečno.

– Kako rasporediš tu svoju ne baš zavidnu zaradu?

– Sve dajem roditeljima, oni još uvijek imaju više iskustva da spoje „kraj s krajem“. Oboje su zaposleni, naučili su s dinarom brigu brinuti.

– Kakvi su stvoji mladalački planovi?

– Najprije, realnost. Polukvalificirana sam gumarka. Zadatak kvalifikacija. Položila bih i državni ispit, da to bude zaista priznato.

– Znači, još uvijek nezadovoljna?

– Naravno, čovjek mora biti takav. Ma, sve je to dobro, samo ti radni uslovi?

– Život je pred tobom… misliš da je tako?

– Da. Kakav će biti zavisit će prije svega od mene same.


Jelka Petrović*. Radni staž: 15 radnih dana. Kako ta tiha, i previše ozbiljna, djevojka „starta“ u život? U novoj obućarskoj radionici, uz automatiku, stala je uz bok starijih iskusnih radnica.

– Može li već plan, nakon prvih radnih dana?

– Da, ide. Šest stotina pari za osam sati. Opšivam jezike. Uostalom imam ja već nekog radnog iskustva, tek sam nedavno izašla iz školske klupe prvog stupnja obućarske tehničke škole.

– Znaš li koliko ćeš zaraditi?

– Ne znam. Tko bi mi to rekao. Još nisam niti dinara dobila. Važno je da se radi, stići će i prva zarada.

– Kuda s prvom zaradom?

– Mama je već rekla svoje, pa kako bih i ja znala raspodjeliti taj dinar? Neka se malo priviknem…

– I što dalje? Da li je ovo sada sve?

– Još moram pokušati vanredno, da postanem obućarski tehničar. Svaki čovjek ima cilj, ja bih željela i dalje.

– Da pitamo: da li si zadovoljna ili nezadovoljna?

– Jako malo sam stekla iskustva da bih mogla znati šta je to zadovoljstvo i nezadovoljstvo.

*mama

PLAVE-BELE 1:0

Sa velikom znatiželjom iščekivan je nastup žena-futbalera. I one su nastupile. Propisno odevene: dresovi, kopačke, dokolenice – kao pravi futbaleri.

Ja sam se setio mojih mladih dana, kada sam počeo da „pikam“ loptu, i morao sam da priznam da ove žene koje su početnice to čine mnogo spretnije nego što smo mi to činili.

Mnogi, pa i posle ove utakmice, tvrde da nogomet nije sport za žene. Ja sam ubeđen u protivno. Verujem da će naše borovske futbalerke ako budu nastavile vredno da treniraju danas-sutra igrati vrlo dobar futbal i da se u pogledu tehnike i smisla za kombinatorni rad neće morati da stide svojih mnogih muških drugova. O samom toku igre koja je trajala 2x15 minuta teško je nešto reći. Plave su bile veštije i nadmoćnije i njihova pobeda je zaslužena. Gol je postigla Cica ili Mica, jer tamo se je teško snaći. Sve same Cice, Mice i Marije.

Ne znam hoće li mi budućnost dati za pravo ali ja verujem da će borovske žene-futbaleri uskoro imati mnogo podražavateljki.

U Borovu se jedno vrijeme prije rata njegovao i ženski nogomet! Mi nismo skloni obnavljanju te tradicije, pa ovaj snimak objavljujemo kurioziteta radi.

Razvoj umjetničke ideje i istraživanja Željka Beljana "Borovo: Restlovi" podržan je sredstvima Zaklade Kultura nova.

No items found.
3/3/2023
KAO PRAVI FUTBALERI

BOROVO, 16.-19.3.2023.

Što je to slobodno vrijeme?

Gobleni, trauma, Ivanka.

Utopija.

Bazeni, teniski tereni, kino, aerodrom, živa muzika.

Bata nije dozvolio izgraditi crkvu.

Nakon dobra rada, dobra zabava!

Sve slavenski bal!

Nema tvornice, nema proizvodnje, samo trgovine i kafići, trošiš novac kojeg nemaš gdje zaraditi!

Trudbenik, kombinat.

Kaučuk.

Rad na traci, rad na normu.

Norma se mora ispuniti.

Karte za Belot.

Maksim Gorki.

Radio amateri.

Uporedo sa borbom za izvršenje plana, založimo se svi da bismo u ovoj godini što više poboljšali kvalitetu naših proizvoda.

Disciplinu u gumari moramo očvrsnuti!

Mi smo dužni da potrošaču damo ispravnu obuću.

...

Loš primjer.

Kartonaža, gumara, poli, rezači, restlovi, pekare, prosvjedi.

Na Drini ćuprija.

Krajnje je vrijeme.

Društvena igra ili kocka?

Kuglanje na žnoru.

Preko meraje.

Jednodomke, dvodomke, soliteri za samce.

RIO!

Bernard Vukas.

Noli turbare circulos meos.

BOROVO, 8.-14.5.2023.

Djeca su ponos svojih roditelja, ali ima i takvih roditelja koji se ne brinu o svojoj djeci, tako da i pored svih zabrana možemo vidjeti kako se igra nogomet po parkovima pa i ispred samog Radničkog doma.

Čavli se mogu dobro zabiti i u tvrdo drvo ako se prethodno namažu sapunom. Jednostavan i lak način koji mnogo pomaže. Probajte ga.

I letimičan pogled na izložbu morao nas je razočarati, jer onog osnovnog, što smo očekivali od slikara, koji žive i rade godinama u našoj sredini, nije bilo. Nije bilo ni traga života, naše stvarnosti.

Borovo, 15. augusta 1969.

USUSRET ŽIVOTU

I ne zaradim baš mnogo na tom poslu, samo oko 470 dinara mjesečno.

– Kako rasporediš tu svoju ne baš zavidnu zaradu?

– Sve dajem roditeljima, oni još uvijek imaju više iskustva da spoje „kraj s krajem“. Oboje su zaposleni, naučili su s dinarom brigu brinuti.

– Kakvi su stvoji mladalački planovi?

– Najprije, realnost. Polukvalificirana sam gumarka. Zadatak kvalifikacija. Položila bih i državni ispit, da to bude zaista priznato.

– Znači, još uvijek nezadovoljna?

– Naravno, čovjek mora biti takav. Ma, sve je to dobro, samo ti radni uslovi?

– Život je pred tobom… misliš da je tako?

– Da. Kakav će biti zavisit će prije svega od mene same.


Jelka Petrović*. Radni staž: 15 radnih dana. Kako ta tiha, i previše ozbiljna, djevojka „starta“ u život? U novoj obućarskoj radionici, uz automatiku, stala je uz bok starijih iskusnih radnica.

– Može li već plan, nakon prvih radnih dana?

– Da, ide. Šest stotina pari za osam sati. Opšivam jezike. Uostalom imam ja već nekog radnog iskustva, tek sam nedavno izašla iz školske klupe prvog stupnja obućarske tehničke škole.

– Znaš li koliko ćeš zaraditi?

– Ne znam. Tko bi mi to rekao. Još nisam niti dinara dobila. Važno je da se radi, stići će i prva zarada.

– Kuda s prvom zaradom?

– Mama je već rekla svoje, pa kako bih i ja znala raspodjeliti taj dinar? Neka se malo priviknem…

– I što dalje? Da li je ovo sada sve?

– Još moram pokušati vanredno, da postanem obućarski tehničar. Svaki čovjek ima cilj, ja bih željela i dalje.

– Da pitamo: da li si zadovoljna ili nezadovoljna?

– Jako malo sam stekla iskustva da bih mogla znati šta je to zadovoljstvo i nezadovoljstvo.

*mama

PLAVE-BELE 1:0

Sa velikom znatiželjom iščekivan je nastup žena-futbalera. I one su nastupile. Propisno odevene: dresovi, kopačke, dokolenice – kao pravi futbaleri.

Ja sam se setio mojih mladih dana, kada sam počeo da „pikam“ loptu, i morao sam da priznam da ove žene koje su početnice to čine mnogo spretnije nego što smo mi to činili.

Mnogi, pa i posle ove utakmice, tvrde da nogomet nije sport za žene. Ja sam ubeđen u protivno. Verujem da će naše borovske futbalerke ako budu nastavile vredno da treniraju danas-sutra igrati vrlo dobar futbal i da se u pogledu tehnike i smisla za kombinatorni rad neće morati da stide svojih mnogih muških drugova. O samom toku igre koja je trajala 2x15 minuta teško je nešto reći. Plave su bile veštije i nadmoćnije i njihova pobeda je zaslužena. Gol je postigla Cica ili Mica, jer tamo se je teško snaći. Sve same Cice, Mice i Marije.

Ne znam hoće li mi budućnost dati za pravo ali ja verujem da će borovske žene-futbaleri uskoro imati mnogo podražavateljki.

U Borovu se jedno vrijeme prije rata njegovao i ženski nogomet! Mi nismo skloni obnavljanju te tradicije, pa ovaj snimak objavljujemo kurioziteta radi.

Razvoj umjetničke ideje i istraživanja Željka Beljana "Borovo: Restlovi" podržan je sredstvima Zaklade Kultura nova.

No items found.
No items found.